RSS

Golubarije (new)

Golubovi, golubari i  naše golubarije (1)

 

Jutro, hvala Bogu prelijepo, jutarnja kavica sa svojom gospođom i razmišljanje o proteklim događajima. Iza nas je još jedan organizirani golubarski čvenk, ne baš posjećen što je već postalo tradicionalno, iako su utisci s njega vrlo pozitivni. Na kraju, da bi se čovjek dobro osjećao nisu presudni niti broj ljudi niti posjećenost nego vjerojatno samo oni ljudi koji označe neki događaj. Isto sam se osjećao i prije nekoliko mjeseci kada sam posjetio Belgiju. Obišli smo dosta golubara ali u sjećanju uvijek ostaje njih nekoliko koji su te oduševili i pokoji golub kojeg kada si uzeo u ruke u tebi je izazvao nešto posebno, neki nesvakidašnji osjećaj.  Upravo zbog ovakvih sitnih i lijepih trenutaka i vrijedi postojati, uzimam samo klince kojih je kod mene puna kuća, kakve sve gluposti čovjek doživi od njih i što ga još čeka po tom pitanju, međutim oni neki neizbrisivi trenuci ponosa, uživanja u druženju u njihovim glupostima ostaju neizbrisivi, svakako jači od svih prvo spomenutih stvari. Tako je i sa našim „golubarijama“, uz sve one ružne i glupe stvari izazvana našim ljudskim ili bolje rečeno neljudskim glupostima ipak je taj golub i poneki uspjeh i to druženje ( pozitivno) jače i svjetlije od ovih loših stvari. Međutim vratimo se mi na golubarske teme, prvak tj. njih nekoliko dolazi sjediti, pijuckati rakijicu, šljivu slavonsku i neobavezno pričati. Ne prodaju tom pričom svoje golubove, (mnogo puta sam u Belgiji ili u Hrvatskoj čuo od raznih šampiona, ja ništa ne radim jednostavno imam super golubove i oni zato dobro lete, poslije toga slijedi cifra za koju će mi i to samo meni prodati pokoje mlado)  niti  jedan od njih ne prodaje hranu ili preparate pa da njih pokušavaju prodati, jednostavno su došli pričati o svom načinu rada koji je rezultirao rezultatom. Ali za veliki broj golubara to nije zanimljivo, ne zanima ih što napraviti kada se u golubinjaku pojavi neki problem, ne zanima ih kako to rade oni koji su rezultatski uspješniji od njih, to je nevažno. Važno je da mi svi sve najbolje znamo, da smo svi do utrka šampioni i nenadmašivi, da „pušimo“ kojekakve bajke o linijama i križanjima jer s tim se postiže rezultat, i na kraju je najvažnije ne otići tamo gdje možeš sresti face koje ti nisu drage ili mile, ili još bolje kako ih minirati i vratiti u standardnu kolotečinu priči o linijama, srodstvima, položaju golubinjaka, siromaštvu itd.  jer to je bit golubarenja.

Ovo “Djeda” drži u svom golubinjaku, da mu malo podigne moral.

 

 

 

 

 

 

Prije mjesec i kusur dana upoznao sam jednog simpatičnog djedicu, uvijek takve volim pitati za liniju golubova (iako znam odgovor, al to mi je nekakva duševna satisfakcija) – dida me je pogledao i pitao me je šta mi to znači linija. Onda ja kao papiga ponavljam, pa linija golubova – ono Janssen, Meulemans, Desmet itd, odgovor je kao i standardno kod vrhunskih natjecatelja Belgije,  nema u mom golubinjaku linija, ima pokoji dobar golub, koji je od Pere ili Đure ili susjeda Janka. Drugo omiljeno pitanje koliko je platio svog najskupljeg goluba (ja sam po vokaciji trgovac – zar ne?), odgovor: ne znam točno al ja kupujem bonove, (nas u hrvatskoj bonovi ne zanimaju,pogotovo ako golubar ne da rodovnicu – uvijek sam se pitao pa što čovjek kupuje, goluba ili njegov papir) najskuplji ne znam 300 – 500 eura. Treće pitanje: koliko koštaju mladi kod njega  – odgovor vrlo jednostavan, prije vrlo povoljno al danas kada svi kao ludi zovu za golubove, najjeftinije je 750 eura!!???  Tko sada tu koga? Platio je najskupljeg goluba u životu 500 eura – možda, nema nikakve linije, a usuđuje se tražiti za mlado 750 eura – tko je ovdje lud. Pa što on misli, da smo mi veslo sisali i da će mu itko dati za goluba taj novac, a on će napisati nekih15 brojeva na papir i uzeti nam cca jednu i pol ili dvije mjesečne plaće. Netko je svakako u ovoj priči totalno lud. Kako da ja objasnim svojim kolegama u Hrv ili Srb ili Bosni, da sam dao tolike novce za nešto što nema čak niti liniju a nije niti leženo u srodstvu, pa nisam budala da takvo što kupim.

Golubarski forum – nama nešto novo, belgijcima nešto normalno, danas tamo imamo već i profesionalce koji za lijepe novce sjede sat ili dva pred mikrofonom, bubaju iste stvari već nekoliko godina i poslije toga uzmu lijepu dnevnicu. Ovakvi predavači kakvi su bili neki dan u Brodu, sigurno ne bi bili zanimljivi u Belgiji, ovi naši su se zadovoljili s par rakijica, kavom, i dozvolom da mogu zapaliti cigaretu u prostoriji gdje smo bili. Čudo, vrhunski golubari a puše i dime u istoj prostoriji gdje su bili i golubovi – baš su mi oni neki golubari!!! Belgijskim organizatorima foruma nisu zanimljivi niti golubari poput navedenog „Djeda“ niti on im nije zanimljiv jer ima jednostavnu shemu golubarenja, ne preferira hranu od neke poznate firme, niti neke posebne preparat, tako da im on tržišno nije zanimljiv. A još kada kaže da je svog najskupljeg goluba platio cca 500 eura, belgijskim trgovcima se diže kosa na glavi.

Poslije svega ovog napisanog sam, sam ja u konfuziji, naši vrhunski golubari ne mare što dime u prostoriji gdje su golubovi ( neki veli Hrv stručnjaci velik su protivnici toga i to im jako smeta iako nemaju npr 10 olimpijada golubova kao dotični „pušač“). S druge strane „Djeda“ koji je najskupljeg goluba platio 500 eura ( pandam za naše krajeve cca 500 kn)  i nema nikakvih linija u golubinjaku, ne pari golubove u jakom srodstvu – svi zovu da bi kupili goluba od njega. Totalno sam zbunjen, a Vi?

Što je to onda što donosi uspjeh i rezultat, što je to što vrhunski golubinjak (rezultatski vrhunski) ima a drugi golubinjaci i njihovi golubari i golubovi nemaju, o tome smo dijelom pričali neki dan s golubarom „pušačem“, „puncem i zetom“ i „Borom“ – čovjekom koji u 16 m2 drži cca 120 golubova i pravi vrhunski rezultat?? – Koji svemirci, ti sigurno ništa ne znaju u golubovima i nema se od njih što čuti, pa oni nemaju pojma o golubovima i golubarenju. Sigurno su samo na dobrom položaju, nemaju konkurenciju ( iako sva trojica lete jedan protiv drugoga), ili možda samo imaju sreće, ovaj „pušač“ je srećković već dugi niz godina, kako, ne zna se.

 

F.P.

 

Nastavlja se.

Nema komentara »

No comments yet.

RSS feed for comments on this post. TrackBack URI

Leave a comment