RSS

Dugovječni mladić

 

 

 

Kako je na žalost ovaj naš sport u zapadnoj Europi postao sport starijih, da ne kažem djedova, tako sam se i ja prije nekoliko tjedana našao u društvu dva „mladića“ iz Belgije. Kako su obadvojica već legendarni belgijski golubari, mogu se pohvaliti da sam se družio sa živim legendama. Nisam ih iz pristojnosti pitao za godine, ali nisu se ni doimali bas jako starim. Vrativši se kući pohvalim se svojoj gospođi s kim sam bio i upoznao se, imena je odmah prepoznala zahvaljujući tonama golubarskih novina i kataloga koji se povlače po kući, pa ih i ona pokadkad  pogleda. Prvo pitanje bilo je koliko su stari njih dvojica, odgovorio sam jedan cca 60, dok drugi mora imati nešto više, (prevario sam se u procjeni što ću tek kasnije saznati). Dan danas se sjećam starih De Duif novina iz 70 i neke, mislim 78 ili možda 84. ( točno ne znam). Pokazao mi ih je Patrick Gilles u jednoj raspravi o Stichelbaut golubovima. U njima je bio katalog zadnje aukcije M. Descampsa, ( zadnjeg pravog Stichelbaut golubinjaka) mislim njegovih zadnjih 48 golubova. U novinama su bili markirani neki golubovi, na moje pitanje zašto su markirani Patrick mi je odgovorio tih npr. 11 golubova ostalo je u Belgiji, svi ostali zadnji Stichelbout golubovi prodani su van Belgije. ( Još i dan danas imam klijenata koji u Belgiji naručuju 100 % Stichelbaut golubove – koji su porijeklom od orig, Stichebauta ????). Tako je npr sam Patrick kupio 2, jedan od poznatih Stichelbaut golubinjaka kupio je 1 na toj aukciji itd. Međutim ono zbog čega sam se sjetio ove priče o starom broju De Duif časopisa, bio je izvjesni gospodin s dalekog istoka koji je sam kupio 12 golubova s spomenute aukcije. U časopisu je bila njegova fotografija s jednim od kupljenih golubova te uz njega njegov selekcioner, uz pomoću kojeg je izabrao ovih 12 orig. Stichelbout golubova. Sada ćemo se vratiti na početak mog teksta – taj uz njega bio je jedan od ova dva mladića s kojima sa prije par tjedana sjedio.  Moram priznati da sam se tada kada sam gledao stari De Duif izrazito iznenadio kada sam vido sliku Michel Van Linta uz najvećeg kupca posljednjih Stichelbout golubova iz Belgije. Tada je taj mladić već imao veliko ime u belgijskom i svjetskom listonošarstvu, a danas je njegovo ime debelim slovima utisnuto u povijest belgijskog sporta No1. Ovaj vitalni stariji gospodin proživi je vrlo zanimljiv put u svom životu. Prvo što je zanimljivo i ne baš rijetko u Belgiji  u doba kada se on rodio, bio je 8. dijete u svojoj obitelji ( danas kao i kod nas pronaći obitelj s osmero djece bas i nije lako). Zatim skoro svi u obitelji bili su golubari, otac, stric, braća, normalno da je bilo samo pitanje vremena kada će i sam Michel postati golubar. Postao je golubar i to ne bilo kakav, jedan od najboljih što još golubare u Belgiji. Kada je po drugi puta u svojoj karijeri počeo uništavati svoju konkurenciju o njemu su kružile razno razne priče, nekoliko njih se i sjećam i vrlo su zanimljive.  Nekoliko puta sam se u razgovoru s Armandom znao dotaknuti ovog simpatičnog gospodina, i sjećam se kada mi je Armand pričao kako Michel natječe svoje golubove drugačije nego oni, da leti totalnim udovačkim sistemom kao što lete njemački ili hrvatski golubari, da svoje golubove trenira izuzetno puno i da mužjake donosi na pakovanje u velikoj gajbi sve zajedno. Sve te priče objašnjavale su zašto ih taj Michel toliko pobjeđuje i zašto je u nekoliko godina uspio toliko puta Nacionalno pobijediti. Izrazito mi je drago i jako sam ponosan sto ću od danas na svojoj web stranici objavljivati članke ovog mladića, rođenog 1935. godine, koji je toliko toga u golubarskom svijetu prebacio preko svoje glave, da je svakako jedan od najpozvanijih da piše i govori o golubovima i golubarstvu, kako današnjem tako i prošlom, a budući sam ga vidio nedavno, vjerujem da će ovaj mladić imati što reći i u budućnosti.

Nema komentara »

Nijedan komentar do sada.

RSS kanal za komentare na ovaj post. TrackBack URI

Komentiraj